Ne znam možete li zamisliti radno vrijeme u kojem milijun puta dnevno slušate cvilež uredskih vrata. Stari kolega iz ureda ih godinama nije htio podmazati (dapače, hvalio se time i smatrao to simpatičnim), jer je na taj način čak i na dnu hodnika znao da mu netko ulazi u ured i da se treba vratiti. Dok se jednog dana nisam konačno odlučila i u žensku torbicu spakirala wd. Nikad nije pitao tko je “odgovoran” za vrata. Valjda mu je sve bilo jasno… Samo smo neko vrijeme manje razgovarali :))))
annoaa
